AgroPolitika https://blog.dnevnik.hr/agropolitika
petak, 27.05.2011.
AGRO ARCA U FUNKCIJI RAZVITKA
4. MEĐUNARODNI SAJAM INOVACIJA U SLATINI
U Gradu Slatini u Virovitičko - podravskoj županiji od 6.- 8. svibnja održan je 4. Međunarodni sajam inovacija, eko ideja proizvoda i tehnologija u poljoprivredi i prehrambenoj industriji Agro ARCA . Radi se o poljoprivredi i ekologiji u funkciji razvitka.
Međunarodna konferencija i poslovni razgovori održani su u „Pustari Višnjica“ nedaleko Slatine s dvije paralelne sekcije posvećene agro inovacijama te eko inovacijama i obnovljivim izvorima energije. Oni su imali svrhu predstaviti napredne tehnologije u poljoprivrednoj proizvodnji, primjere dobre prakse upravljanja poljoprivrednim resursima na lokalnoj razini, ulogu poljoprivredne proizvodnje i obrazovanja, te okupiti domaće i međunarodne stručnjake koji će predstaviti znanja i inovativna postignuća.
Među više referata na međunarodnoj konferenciji izdvojiti ću referat prof. dr. Zlatka Janječića s Agronomskog fakulteta u Zagrebu o Projektu alternativne proizvodnje jaja na obiteljskim gospodarstvima te ukratko iznijeti njegov sadržaj:
Alternativna proizvodnja jaja ne podrazumijeva velik broj kokoši, suvremenu tehnologiju ni veliki kapital. Takva proizvodnja jaja uključuje život kokoši u okruženju, bez kaveza. U projekt je uključeno 11 obiteljskih gospodarstva s područja Grada Slatine na kojim su formirana 24 jata od kojih svako čini do deset kokoši i jedan pijetao. Svako jato ima svoj smještaj u peradnjacima i izlaz na zelenu površinu. Svrha je ovog Projekta kvantitetom i kvalitetom jaja pridobiti kupce na spremnost za plaćanjem više cijene jaja čime se želi ostvariti povoljnije financijsko poslovanje obiteljskih gospodarstva. Obiteljska gospodarstva uključena u Projekt biti će mjesto za edukaciju alternativne proizvodnje jaja.
Na Sajmu je bilo ukupno 220 izlagača iz sfere, inovacija eko ideja, proizvoda i tehnologija u poljoprivredi i prehrambenoj industriji. Među stranim izlagačima inovatora bila je tu Ruska kuća za međunarodnu znanstvenu i tehnološku suradnju, AIBIH - Asocijacija inovatora Bosne i Hercegovine, Udruga poljskih inovatora i racionalizatora –SPWIR , Prvi institut inovatora i istraživača u IR Iran, Aktiv Slovenskih inovatora –IFIA, Švedska udruga inovatora SUF, te veleposlanstvo Republike Češke.
Od domaćih inovatora bilo je tu inovatora iz Udruge Inovatora Hrvatske, iz Udruge inovatora Karlovačke županije, Društvo inovatora DIATUS Split, Udruga inovatora „Tesla“ Ilok i Udruga inovatora Vukovarsko srijemske županije - Dom tehnike.
Dobitnici nagrade ARCA bili su Gustav Farkas iz Mađarske za stroj za vezanje slame s površinskim agregatom. Za metodu destilacije ulja na bazi demulzifikatora nagradu je dobio Dariusz Beben iz udruge poljskih inovatora i racionalizatora.
Od domaćih izlagača nagradu ARCA dobio je Damir Sever iz Varaždina za ekološki industrijski proizvod - elektro prskalicu Severtech agronomic, Davorin Caren iz Zagreba za grupu proizvoda oblikovanih od recikliranog stakla i Vesna Mrakovčić iz Kornića na otoku Krku za ovčji sir „Črni bodul“ star godinu dana.
Veliku nagradu sajma dobili su ruski inovatori i to D. Usanov, A. Skripal, A. Vagarin , B. Korotin V. Felistov s Državnog sveučilišta Saratov u Rusiji za inovaciju - kompleks za testiranje vodenog medija.
ponedjeljak, 23.05.2011.
STJEPAN BISTROVIĆ OTVORIO SVOJU MLJEKARU
RAZVOJ KROZ DIREKTNU PRODAJU
U Gornjem Vratnu koje je na prometnici Varaždin-Ptuj-Maribor farmer Stjepan Bistrović je u subotu 21. svibnja službeno otvorio svoju mljekaru, mljekaru Marina. Ne nije mljekara dobila ime po Bistrovićevoj supruzi, supruga je Mirjana, ali desetogodišnja kćerka koja je treće dijete u obitelji, a prva djevojčica, nakon sinova Luke i Tomislava, zove se Marina. tako je i mljekara dobila ime Marina.
Stjepan Bistrović (42) nije nepoznat kada se o mlijeku i mljekarstvu radi. Više je godina bio predsjednik Hrvatskog Saveza udruga proizvođača mlijeka, bio je na jako mnogo sastanaka u Ministarstvu poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja i odlučno se borio za višu cijenu mlijeka za sve poljoprivrednike koji imaju muzne krave i kojima je uzgoj krava muzara i isporuka mlijeka posao od čijeg dohotka treba živjeti obitelj, krave i banka koja želi vraćanje kredita. On je pokrenuo i prosvjede zbog niske cijene mlijeka i upravo on je pred ministarstvom poljoprivrede, iako simbolično ali stvarno, prolio nekoliko kanti mlijeka - iz protesta, ali i za one kojima je trebalo posvijestiti da mlijeko nije samo stavka u otpremnici mljekarske industrije, već da je to proizvod životinje na koji faktor čovjek ima ogroman utjecaj na pozitivan i na negativan način. Nekako u vrijeme svih tih događanja u vezi s cijenom povišice mlijeka, iznenada je Vindija Bistroviću otkazala otkup mlijeka s njegova gospodarstva. No Bistrović je to svojom poslovičnom upornošću sve ponovo doveo u prvobitno stanje. I danas je društveno aktivan te je u Varaždinu predsjednik županijskog Saveza poljoprivrednih udruga koji u 28 udruga ima 3 800 članova.
Elizabeta Bistrović i njena prijateljica Ana u rashladnoj komori mljekare
MLJEKARA MARINA
Prije podne je u polju bilo otvaranje depoa za gnoj, koji je napravljan prema europskim standardima, da se gnoj ne izvozi na njive kada to kalendarski nije dopušteno.
Otvorenje mljekare bilo je u podne.Vrpcu je prerezao državni tajnik iz resernog ministarstva ing. Stjepan Mikolčić, a blagoslov je podijelio mjesni svećenik Ivan Košić. Zapravo farmer Bistrović, koji ima 45 muznih krava, već od 7. prosinca 2010. uhodava posao i s mljekarom i s trgovinom. Kaže on: „Napraviti otvaranje na početku i za mjesec dana prestati s tim – to za mene ne ispada ozbiljan posao. Otvaram kada je posao počeo funkcionirati i da u tome ima neke nade.“
Mljekarski tankovi
Trgovina mljekarskih proizvoda je uz spomenutu prometnicu, a mljekara je iza nje. Mljekara je kapaciteta 3 000 litara. Obiteljska kuća Bistrovića je preko puta trgovine. No tko bi tražio Bistrovića, a da mu ne zna točnu adresu, asocijacijom bi došao do tog farmera. Naime na dvorištu, do ulice, Bistrović je podigao figuru krave u naravnoj veličini, može se reći, podigao je svojevrstan spomenik kravi te je ofarbao u crveno- bijelo- plavu boju, a krava na trbuhu ima nacrtan i hrvatski grb. Izgleda to turistički atraktivno i poslovno prestižno. Jer šalje poruku o gospodarstvu. Poručuje da je ovdje krava važna i priznata životinja.
KONCEPT DIREKTNE PRODAJE
Kao razlog otvaranja vlastite mljekare Bistrović navodi, plasman proizvoda, cijenu i teško praćenje troškova. A trgovački je orijentiran na kupce iz svog mjesta Gornje Vratno, susjedna mjesta, a među kupcima ima i Slovenaca, Ormož je samo 4 km dalje, koji prometuju ovim dijelom Hrvatske. Nije se odlučio za trgovačke lance, jer trgovine takvog tipa rok plaćanja imaju 180 - 200 dana i takav način poslovanja male trgovine jako lako može uništiti. Zato je početni koncept razvoja usmjerio na direktnu prodaju. U lipnju će proizvodi mljekare Marina biti u prodaji i na Varaždinskoj tržnici te u Novom Marofu. A proizvodi mljekare su: svježi sir i vrhnje, obični polutvrdi sir, dimljeni polutvrdi sir, polutvrdi sir sa vlascem i mliječni namaz, a pakira se sirutka, jogurt i mlijeko. Od 900-1000 l dnevno koliko je dnevni priliv mlijeka s Bistrovićeve farme 60% ide u preradu. U planu je proizvodnja nekoliko vrsta voćnih jogurta, te suradnja s Istrom i proizvodnja sira s tartufima. U proizvodima mljekare Marina nema nikakvih konzervansa. No ima još jedna važna komponenta za svakog tko ulazi u trgovački sektor, a Bistrović je to već u ovom kratkom vremenu bavljenja svojom trgovinom uočio; radi se o tome da treba cijeniti i znati slušati kupca. Jer kupac je faktor uspjeha svake prodaje. Farmer Bistrović to prezentira na svoj način pa kaže“ Kod direktne prodaje u kontaktu ste s kupcem i tako se najbolje dobiva informacija što u proizvodima ne valja, što se može poboljšati, od kupca dobijete i direktnu pohvalu a to upotpunjuje duševno zdravlje“.
Bistrović kaže i ovo: „Kada se od početka krene s proizvodnjom mlijeka, preradom i trgovinom, ne da znači sigurnost, već je to neki od modela koji čovjek može lakše regulirati. Puno je tu utrošeno truda, volje, želje, novca i živaca.“ Bistrović ističe da sada ni djeca ne bi trebala strepiti da se nakon završetka škole neće imati gdje zaposliti.
Mljekara košta 4 300 000 kuna. Kredit HABORA je 3 260 000 kuna Kredit je na 10 godina. A milijun kuna je Bistrovićevih sredstava. Radio je taj poduzetni i još uvijek mladi farmer 10 godina u Austriji i tada je uštedio novac koji je sada utrošio u gradnju vlastite mljekare. Stjepan Bistrović ispričao je i sljedeće „ Javio smo se na natječaj za SAPARD, 2007. ali natječaj nisam uspio proći i dobiti bespovratna sredstva. Objašnjenje zašto moj projekat nije prošao bilo je da u obrtnici nemam upisanu djelatnost - mljekara i prerada mlijeka.Po svim zakonima obrta nije se mogla pisati djelatnost jer još nisu postojali uvjeti da mogu raditi. Tek kada se izgradi mljekara onda se može pisati djelatnost.“ No Stjepan Bistrović izgradio je mljekaru i bez sredstava EU.
SVEČANOST U DRUŠTVENOM DOMU !
Svečano otvorenje mljekare Marina obilježeno je u Društvenom domu u Gornjem Vratnu. Svečanost je uveličalo dvjestotinjak mještana,dobrim dijelom kupaca proizvoda mljekare Marina.
Uzvanici na svečanosti u Društvenom domu
No bili su tu i gosti iz resornog ministarstva, te iz lokalne i županijske uprave. Za tu je priliku obitelj Bistrović sve prisutne počastila pečenim volom, domaćim vinom, proizvodima mljekare, kolačima, doslovno bilo je svega kao na svadbi. Bila je tu i živa muzika , sastav Sinovi Zagorja , a Stjepan je slavlje najavio do jutra. Bistrović kaže da bi želio da to druženje postane tradicija. „Jer ako dobivaš od ljudi treba to na neki način i vratiti. A treba s ljudima i razgovarati, čuti što žele, kako razmišljaju .“
Načelnik općine Cestica Mirko Korotaj gospođi Mirjani Bistrović poklonio je cvijeće, a Stjepanu umjetničku sliku te ga pozvao da češće ide u lov.
Stjepan Bistrović kao domaćin ispričao je svima prisutnima kako je počeo sa farmom, kako je došao do odluke da radi vlastitu mljekaru, govorio je i o još nekim svojim idejama i ambicijima koje bi također trebao realizirati.
Stjepan Mikolčić državni tajnik Ministarstva poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja u svom kraćem govoru osvrnuo se kratko i na prednosti ulaska u EU, te na financijsku omotnicu koja postaje ulaskom u EU dostupna hrvatskim poljoprivrednicima. Ing. Mikolčić bio je neposredni pregovarač za prehrambenu industriju. Izrazio je iskrene čestitke familiji Bistrović na uspjehu u dosadašnjem radu, te poželio puno uspjeha u budućnosti, te da Stjepan Bistrović sve svoje ideje što skorije realizira.
Svečanost su uveličali i načelnici općina Cestice Mirko Korotaj, općine Vinice Marijan Kostanjevec te predsjednica varaždinske županijske skupštine Dubravka Biberđić. Korotaj je istakao da podržava razvoj malog poduzetništva i poljoprivrede. Priznao je Bistroviču uspješnost u radu što je u 10 godina podigao farmu i otvorio vlastitu mljekaru te mu poželio da kroz proizvodnju i prodaju proizvoda vrati uloženu investiciju, a prisutne pozvao da mu budu vjerni kupci.Marijan Kostanjevec naćelnik susjedne općine Vinica rekao je da žali što se na podriučju njegove općine dogodilo smanjenje stpčnog fonda, ali je zato sklopio Ugovorn prema kome Bistrović ima obvezu otkupiti sve mlijeko, kada ga bude, iz Općine Vinica. Općina je Bistrovića potpomogla s 15.000 kuna, s istom sumom i Županija, a Ministarstvo poljoprivrde s 600 000 kuna. Predsjednica Županijske skupštine istakla je da "iza svakog sposobnog muškarca stoji jedna pametna žena" upučujući priznanje gospođi Mirjani Bistrović te kazala da će promovirati njihove proizvode posebno sir i vrhnje koji su fantastični te im zaželjela mnogo posla i mnogo zaposlenih ljudi te - "neka živi ova mljekara" rekla je na kraju.
Krava u dvorištu gospodarstva Bistrovićevih šalje poriku da je važna i proznata životinja
četvrtak, 19.05.2011.
KOLIKO STE VI POVEČALI SVOJ POSJED U ZADNJIH 7 GODINA?
PRENOSIM IZ VEČERNJEG LISTA.
NEPOVJERENJE PREMA POLJOPRIVREDNICIMA
PREMALO INFORMACIJA IZ POGLAVLJA 11
Što je ispregovarano s EU u poglavlju 11 POLJOPRIVREDA I RURALNI RAZVITAK¬ - svakim danom postaje pitanje od sve većeg interesa.
Pet godina trajali su pregovori s Europskom komisijom, kao uostalom i u drugim pregovaračkim poglavljima, pa iako je poglavlje zatvoreno, prema odluci Vlade, poljoprivrednici, dokument iz pregovora poglavlja 11 još uvijek ne mogu dobiti u ruke.
Neke informacije iz tog poglavlja poljoprivrednicima je na za to održanom sastanku 10.5. prenio, tumačio i pokušao objasniti ravnatelj uprave za poljoprivredu i međunarodnu suradnju mr. Miroslav Božić. Ali rukama poljoprivrednika poglavlje 11 ostaje nedostupno.
Ipak Vlada očekuje da na referendumu poljoprivrednici glasaju za ulazak u EU!
Zašto toliko skepse Vlade prema ljudima čija je djelatnost uređena zakonodavnim okvirom iz Poglavlja 11? Zazire li Vlada pred tom istom demokracijom o kojoj toliko govori? Demokracija je tekovina Zapada, a ne istoka, EU je politička tvorevina, ali ne ipak unitarna jer uvažava različitosti.
IZRAVNA PLAĆANJA. Ono što se tiče izravnih plaćanja, definirati će se tako da će djelomice plaćati iz sredstava EU, a djelomično iz sredstava RH. Radi se o progresiji prilikom čega će rasti udio sredstava iz EU, a smanjivati će se udio hrvatskih sredstava, a ukupan iznos za izravna plaćanja iznosi 373 milijuna eura i to će biti u cijelosti već od prve godine omogućeno našim poljoprivrednicima. Priča se poljoprivrednicima da ni jedna zemlja do sada nije postigla da se već od prve godine imati 100% -tni iznos.
Politika koja se odnosi na mjere ruralnog razvoja, a koji utječe na povećanje konkurentnosti, gotovo je istovjetan ovom iznosu - i iznosi 352 milijuna eura EU sredstava, na što dolazi oko 120 milijuna eura sredstava iz EH zbog sufinanciranja, tako da je ukupan iznos ruralne omotnice 470 milijuna eura. To kreće u tri faze, sa 60, 80, i 100 % već od treće godine. Mogućnosti financijske omotnice mogu se iskoristiti, ali na njih treba biti pripremljen. Kako? Podrobno o tome kako biti pripremljen poljoprivrednici bi više željeli saznati.
SVINJE. Zabrana izvoza svinja iz Hrvatsku još je uvijek na snazi, To stanje traje, jer po mišljenju Europske komisije, stanje u vezi s klasičnom svinjskom kugom još nije zdravstveno zadovoljavajuće. Hrvatska služba misli da su traženi zdravstveni uvjeti ispunjeni i da sadašnje stanje predstavlja trgovinsku barijeru, prema kojemu nulta carina, koju hrvatska ima po sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju se ne može koristiti dok se Hrvatskoj ne omogući izvoz .Poticaji za krmače, ulaskom u EU, ostati će na snazi još tri godine.
Mali proizvođači svinja su najizloženiji propadanju, ali i bez ulaska u EU ima propadanja malih.
Međutim postoje programi potpore za samoopskrbna gospodarstvima do 1,500 eura, zatim za zaštitu dobrobiti životinja unutar mjera ruralnog razvoja koje bi upravo malim proizvođačima trebali pomoći. O tim programima poljoprivrednici moraju saznati više - kako doći do tih programa.
ZEMLJA Poljoprivredna politika temeljena je na zemlji, onaj tko ima više ili dovoljno zemlje, taj će financijski lakše održavati svoje gospodarstvo. Međutim uzgajivači stoke u RH nemaju puno zemlje . Teško je dobiti zemlju i u koncesiju i u zakup. Što čeka poljoprivredne proizvođače koji trebaju zemlju? U Saborskom odboru je novi prijedlog zakona o poljoprivredom zemljištu. Poljoprivredna komora bila je pozvana u radnu skupinu, imali su četiri predstavnika u skupini koja je izrađivala novi zakon o zemljištu. Ta četiri predstavnika savjetovala su se sa Upravnim odborom i sa svim sektorskim odborima i 25.1. je Hrvatska poljoprivredna komora poslala svoje konstruktivne primjedbe koje su bile rezultat dogovora i razgovora poljoprivrednika, između velikih i malih, poduzeća i obiteljskih gospodarstava unutar poljoprivredne komore kako bi taj zakon bio što prihvatljiviji onima na koje e odnosi . Ali baš ni jedna od tih primjedbi koje je Hrvatska poljoprivredna komora dala nije uključena u novi prijedlog zakona i nije ugrađena u njega.
Onih proizvoda kojih EU ima dovoljno Hrvatska neće moći proizvoditi, iako bi ih mogla proizvoditi. U obratu situacije takvima je otvoreno svjetsko tržište, jer proizvodnja hrane će biti sve značajna djelatnost na globalnom nivou.
Uz konstruktivnu poljoprivrednu politiku, koja to sada nije, RH ima velike mogućnosti proizvodnje hrane.
Često se čuje : U EU propasti će mali“! Pa zar se u EU želi ući zbog velikih proizvođača?
MLIJEKO I ŠEĆER. Šećer je prvi izvozni proizvod. Mlijeko i šećer u EU imaju proizvodna ograničenja. Hrvatska kvota za mlijeko je 765 milijuna tona. Za usporedbu za 2010. za isporuka mlijeka je bila 140 000 tona manja ( ali to je priča za sebe ).
Proizvodna kvota za šećer iz repe iznosi 192 877 tona a dobivena je petogodišnjim prosjekom hrvatske potrošnje, a 40 000 tona je kvota za rafiniranje sirovog šećera. Proizvodna kvota koju je Hrvatska dobila odgovara količini od 1,5% od ukupne europske proizvodne kvote šećera. Hrvatski udio u stvorenoj vrijednosti poljoprivrede je oko 0,83.Mjereno udjelom šećera u proizvodnoj kvoti EU, Hrvatska je dobila gotovo dvostruko više nego što je njen prosječan udio. Kod mlijeka kvota iznosi 0,5% od europske kvote, a EU kvota je 153 milijarde tona mlijeka.
srijeda, 18.05.2011.
RIBARI UPOZORAVAJU NA NEDJELJIVOST, INTEGRITET I CJELOVITOST DRŽAVNOG TERITORIJA
17. svibnja 2011. godine
PRIOPĆENJE KOORDINACIJE UDRUGA PROFESIONALNIH RIBARA
Već duže vrijeme upozoravamo da se ribarstvo uništava sustavno, ali nam nikako nije bio jasan cilj glavnih krivaca za kolaps ribarstva, državnog tajnika za ribarstvo Tončija Božanića, i ministra poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja Petra Čobankovića.
Danas nam je cilj svima jasan: nakon što je 25 tisuća kvadratnih kilometara gospodarskog pojasa predano susjedima talijanima, sada se predaje i trideset tisuća kvadratnih kilometara teritorijalnog mora, ponovo talijanima. Uništavanje ribarstva je sustavno rađeno s ciljem da se što manje preostalih ribara počne buniti protiv takve politike. Žalosno je da ostale građane ove zemlje ne zanima zašto je nestalo pola hrvatskog teritorijalnog mora, ali je državna propaganda to proglasila neophodnim zbog ulaska Hrvatske u EU. Ali pitamo onda sve koliko će Hrvatske uopće preostati kad bude ulazila u EU?
Iako je u DEKLARACIJI O TEMELJNIM NAČELIMA PREGOVORA ZA PUNOPRAVNO ČLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKE U EUROPSKOJ UNIJI, koju je Sabor RH donio 19. siječnja 2005. godine, napisano da je pri ulasku u EU politički cilj Republike Hrvatske očuvanje nedjeljivosti, integriteta i cjelovitosti državnog teritorija Republike Hrvatske, pitamo se kako se onda odustalo od 55 tisuća kvadratnih kilometara teritorijalnog mora RH, kojeg čine gospodarski pojas i teritorijalno more? U istoj DEKLARACIJI pregovori o ribarstvu su označeni prioritetom te se naglašava nužnost osiguranja transparentnog vođenja pregovora i nužnost pojačanih aktivnosti na širenju informacija o svim aspektima procesa pregovora. To je u praksi ispoštovano na način da mi ribari cijelo vrijeme, iako smo tražili, nemamo pojma o tome što se dešava u pregovorima te nas i cjelokupnu javnost cijelo vrijeme obmanjuju i lažu.
Voditelj pregovaračke skupine za ribarstvo Ivan Katavić, državni tajnik za ribarstvo Tonči Božanić, državni tajnik za EU integracije Andrej Plenković i ostali cijelo su vrijeme govorili da strani ribari neće ući u hrvatske teritorijalne vode. Zadnja obmana se desila na ribarskom sajmu u Umagu gdje je to opet ponovio Tonči Božanić da bi samo par dana kasnije bilo objavljeno kako su naši dužnosnici lagali, jer ne samo da ne smijemo primijeniti gospodarski pojas već se i dopušta slovenskim ribarima ulaz u hrvatsko teritorijalno more. Bojimo se i pomisliti što je sve predano Talijanima! Sada će nam reći da se Talijanima nije ništa obećalo, ali isto tako su već govorili i za Slovence pa nam nije teško zaključiti da li ćemo im vjerovati ili ne.
Samo hrvatski političari danas mogu Slovencima darovati 6 puta veću površinu od njihovog vlastitog teritorijalnog mora i to nam objašnjavati pričom kako je to za nas dobro i kako će nama cvasti ruže kad uđemo u EU. Sičušna Malta se izborila za gospodarski pojas od 25 NM ( nautičke milje) kad je ušla u EU, a Hrvatska će ostati bez velikog dijela teritorijalnog mora, sve zahvaljujući našim vrhunskim stručnjacima u prodaji vlastitog teritorija. U obrani svojih, a ne interesa nacije zaboravljaju da i mi znamo čitati te znamo da se ribarski dio SOPS-a (Sporazum o pograničnoj suradnji RH i RSlovenije) uopće ne treba primjenjivati jer to omogućuje Sporazum. Zašto naši dužnosnici zaboravljaju tu činjenicu, iz čega je očito da postoji određeni dogovor o kojem mi ribari, ali i ostali građani ništa neznamo.
Ono što znamo je da nećemo dopustiti prodaju hrvatskog teritorija bez obzira na ciljeve pregovarača i političara jer nema većeg cilja od onoga koji piše u USTAVU REPUBLIKE HRVATSKE, a u kome se kaže da je SUVERENITET Republike Hrvatske NEOTUĐIV, NEDJELJIV I NEPRENOSIV. U USTAVU RH također piše da more ima osobitu zaštitu države, pa se opet pitamo kako to državni tajnik Božanić i njegovi suradnici štite hrvatsko more? Dojam je kako im je na pameti sve rasprodati, darovati, a ono što preostane - uništiti.
Državni tajnik Tonči Božanić i ministar Petar Čobanković, govore kako smo mi marginalna skupina koju zanimaju samo vlastiti interesi, iako su danas svi ribari, uključujući i HGK i HOK, ujedinjeni u obrani Jadrana i ribara.
Ponosni smo da nemamo iste interese kao Božanić i Čobanković jer njihovi interesi su – dokazali su nam to dosadašnjim postupcima - uništavanje hrvatskog ribarstva i prodaja hrvatskog mora, a naši su interesi upravo suprotni.
Zato spomenutim političarima i ostalima poručujemo da neće uspjeti prodati ni ribare ni Hrvatsku radi svojih sitnih osobnih interesa, jer ćemo im mi stati na put, kao što su stoljećima radili hrvatski ribari, braneći Jadran i Hrvatsku od stranih okupatora i domaćih izdajnika!
UDRUGA PROFESIONALNIH RIBARA NAŠE MORE, predsjednik: Albin Popov
UDRUGA PROFESIONALNIH RIBARA MARE CROATICUM, predsjednik: Daniele Kolec
UDRUGA PROFESIONALNIH RIBARA ISTARSKI RIBAR, predsjednik: Radovan Simić
petak, 13.05.2011.
ŠTO JEDEMO?
KAKO SE KRIVOTVORI HRANA?
Razmišljaju li potrošači o tome da se hrana može krivotvoriti. Takva se misao vjerojatno i pojavljuje pri kupnji prehrambenih artikala, ali brzo i nestaje, jer to je područje o kojem prosječni potrošač nema velika saznanja .
Novinar Siniša Pavić napisao je i objavio novinarski tekst u kome njegov sugovornik navodi PET NAČINA na koje se krivotvori hrana. Uvjerenja sam da je taj tekst kao informacija koristan i poučan. Objavljen je 8. svibnja u NOVOM LISTU, a ja taj tekst uz odobrenje kolege Siniše Pavića prenosim i objavljujem na blogu.
petak, 06.05.2011.
KAKO SE STVARA BREND?
Ing. ŽELJKO KOVAČ
BRENDIRANJE KAO PREDUVJET
USPJEHA NA TRŽIŠTU EU
U Zborniku radova sa Savjetovanja OSPOSOBLJENOST POLJOPRIVREDNIKA ZA ULAZAK U EU koje je u siječnju 2011. održano u Opatiji, koje je organizirala zajednica ustanova za obrazovanje odraslih, na čelu s prof. Zvonimirom Ercegom uočila sam tekst ing. Željka Kovača, BRENDIRANJE KAO PREDUVJET USPJEHA NA TRŽIŠTU EU .
Ing. Željko Kovač direktor je Centra za poduzetništvo d.o.o. u Zagrebu, a sudjelovao je u stvaranju brenda ličkog krumpira, koji se na hrvatskom tržištu prodaje kao brend pod imenom „krumpir s brižina“.
Otkada je prije tri godine krumpir postao brend potražnja za tim ličkim krumpirom, koji je posebne kvalitete i okusa, je višestruko porasla, tako da krumpira nema za izvoz, jer sve se proda u Hrvatskoj.
Nije lako osmisliti brend, a brendiranje proizvoda očekuje i hrvatske poljoprivrednike, ako žele konkurentno proizvoditi i imati svoj proizvod na tržištu.
A kako osmisliti i stvoriti brend? Niz odgovora i pojedinosti u vezi s brendiranjem napisao je ing. Željko Kovač u materijalu koji je izlagao na Savjetovanju.
I dok već šest radnih dana ( iako sam upit ponovila četiri puta) čekam da iz ureda za Odnose s javnošću Ministarstva poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja dobijem DOZVOLU ili ODOBRENJE – takva je procedura – za novinarski razgovar s mr. Miroslavom Božićem, ravnateljem Uprave za poljoprivrednu politiku i međunarodnu i suradnju o NEDAVNO ZATVORENOM pregovaračkom poglavlju 11 Poljoprivreda i ruralni razvitak, kao zanimljivu informaciju na blog stavljam tekst ing. Željka Kovača.
TEKST ing. ŽELJKA KOVAČA:
Iskusan stručnjak u stvaranju brendova je izjavio: «Proizvod se proizvodi u tvornici, na polju, u voćnjaku, a brend u glavama potrošača». Taj opis stvaranja brenda mi se jako sviđa jer opisuje sve što treba znati o brendiranju.
Brend možemo definirati kao jedinstvenu ideju, stav, emociju ili koncept koji je postao aktivni dio svijesti potrošača.
Proces brendinga ne događa se na tržištu roba i usluga, već isključivo u svijesti potrošača.
Uspjeh i snaga brenda prvenstveno zavise od položaja koju brend ima u svijesti potrošača u odnosu na konkurentske brendove. Izabrana pozicioniranost određuje marketinšku i komunikacijsku strategiju brenda. Brendovi su sveprisutni, brendovi proizvoda, usluga, korporacija, brendovi u nauci, humanitarnim organizacijama, politici..., brendovi su postali toliko značajni da je danas teško opisati neku osobu, a ne brendirati je.
U doba globalizacije, govori se o brendiranju nacije i to prestaje biti stvar nacionalnog ponosa, a postaje osnovno sredstvo gospodarskog opstanka. Neke nacije i brendovi daju svoju snagu i značenje jedni drugima. Kao Mercedes i Njemačka; Guči, Prada i Italija... Neki brendovi tu vezu koriste na dobar način, neki ne. Međutim, postoje i druge situacije, Daewoo, Samsung ili Hyundai. Mi znamo više o ovim brandovima nego o zemlji iz koje dolaze. Nokia je sličan primjer, za Fince ona predstavlja nacionalni ponos, a ostatak svijeta ga uglavnom doživljava kao japanski brend.
Za neke proizvode jako je važno nacionalno porijeklo, a primjer su alkoholna pića i prehrambeni proizvodi: Škotsko maslinovo ulje i talijanski viski ne bi ulijevali potrošačima povjerenje u kvalitetu i izvornost. Amerika je najpoznatija nacija na svijetu, svaki čovjek na planeti je čuo za nju, ali nije tako sa svim zemljama. O nekim nacijama nemamo mišljenje, čak i ne znamo da postoje.
Zašto govorimo o nacionalnom brdendiranju? Malo je domaćih proizvođača koji mogu samostalno pokrenuti proces brendiranja izvan svoje zemlje, a pogotovo na teritoriju Europske Unije. Zato je izlaz za naše proizvođače nacionalno bendiranje, odnosno brendiranje regija iz koji dolaze, točnije potrebno je brendiranje proizvoda s zemljopisnim porijeklom.
Zašto je nacionalno brendiranje važno?
Zbog turizma, stranih investicija, izvoza brendova, ali prije svega zbog utjecaja kako političkog tako komercijalnog i kulturnog. Svako od tih područja utjecaja predstavlja određenu vrstu koristi za gospodarstvo regije.
Brendiranje proizvoda sa zemljopisnim porijeklom može se nekome čini kao pomodarstvo, no mnoge zemlje članice EU pomno rade na stvaranju uvjeta kako bi se posebnosti u poljoprivrednoj proizvodnji i prehrambenoj industriji zaštitile metodom zvanom ZEMLJOPISNO PORIJEKLO.
Na izložbi «Eko etno» u Zagrebu, među dalmatinskim suvenirima, uočio sam proizvod s natpisom „Dalmatinska kadulja“ upakiran u slikovitu staklenu posudu i prikladnu ambalažu od skupog kartona.
Na etiketi ukrašenoj dalmatinskim otočnim krajolikom ispisana je godina proizvodnje i punjenja, a na posebnom vidljivom mjestu ističe se – zemljopisno porijeklo. Tekst asocira na onaj s etiketa na buteljama kvalitetnih vrhunskih vina. Jedina je razlika što se u odlično dizajniranoj staklenci umjesto vrhunskog vina nalazi - vrhunski med, u ovom slučaju od dalmatinske kadulje. Pojedine sorte uniflornih medova Istre, Primorja, Dalmacije i otoka konkurirat će sličnim proizvodima koji tu zemljopisnu zaštitu već imaju u Francuskoj, Italiji, Grčkoj, Portugalu i Luksemburgu.
Ozbiljna konkurencija.
Hrvatska Gospodarska Komora ima projekt «Izvorno Hrvatsko» i «Hrvatska kvaliteta» no da li to dovoljno koristimo u promociji naših proizvoda. Mišljenja sam da ne.
Kako stvoriti proizvod s ZEMLJOPISNIM PORIJEKLOM?
Tradicionalna priprema proizvoda za izvoz je aktivnost koja se kod nas oblikovala i primjenjivala u skoro nepromijenjenom obliku tijekom više decenija. Tadašnje prednosti i tadašnji kupci su se sasvim promijenili. Očekivanja su drugačija. U ovom vremenu hiper konkurencije u svim segmentima tokom osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog stoljeća, kako u Evropi, tako i u svijetu, stvara se potreba za promjenom pravila rada kako bi proizvođači bili konkurentni.
Brendiranje proizvoda za izvoz je transformacija proizvoda u brend, u jednu sliku u glavi potrošača koja nosi sasobom obećanje da će proizvod ispuniti očekivanja koja za njega kupac povezuje. Brend se, u uskom smislu, sastoji od imena i znaka. Logotip, logo, je grafički element zaštitnog znaka ili brenda, i predstavljen je specijalnom vrstom slova i/ili fontom, aranžiran na specifičan, ali čitljiv način. U širem smislu to je čitav proces od koncepta nastupa na tržištu do održavanja brenda niz godina.
U velikoj konkurenciji brendiranih proizvoda iz čitavog svijeta, vidljiv je interes proizvođača i prerađivača da stavljaju na tržište što kvalitetnije proizvode, naročito one proizvode koji imaju „višu kvalitetu“. Viša kvaliteta znači da je osnovna kvaliteta postignuta, i to ona koja je uvijek jedan od najjačih argumenata u svakom plasmanu i konkurenciji. Premda se čini kao pomodarstvo, mnoge zemlje članice EU pomno rade na stvaranju uvjeta kako bi se posebnosti u poljoprivrednoj proizvodnji i prehrambenoj industriji zaštitile metodom popularno zvanom ZEMLJOPISNO PORIJEKLO.
Razvijena praksa u EU dokazuje da stručno postavljeni sistem zaštite zemljopisnog porijekla donosi izvoznicima znatno veći uspjeh i dobit. Kao primjer, u Francuskoj je ukupan promet proizvoda s zemljopisnim porijeklom u 2009. bio preko 4.5 milijardi eura, a preko 100.000 ljudi je direktno ili indirektno zaposleno u proizvodnji proizvoda sa zemljopisnim porijeklom. Talijani u odnosu na Francuze na proizvodima s zemljopisnim porijeklom prometuju duplo više i zapošljavaju skoro 400.000 ljudi . Sličan je primjer i u drugim zemljama EU, što nam govori da se ovdje radi o jednom izuzetno korisnom „alatu“ za razvoj regije, posebno ruralnih područja.
Poznajemo dvije oznake:
Znakom zaštićenog zemljopisnog porijekla obilježavaju se prehrambeni artikli koji se proizvode u određenoj zemljopisnoj zoni, primjenom priznatog know-how.
Zaštićena zemljopisna oznaka koristi se za proizvode koji bar u jednoj fazi proizvodnje ili pripreme imaju vezu sa nekim zemljopisnim područjem po kome su prepoznatljivi u smislu kvalitete, karakteristika, imena i sl.
Suvremeni potrošači, zbog velike ponude i izbora, kupuju brendove, a ne nepoznate proizvode i usluge, zato brendiranje mora poštivati određena pravila.
Nekoliko ključnih pravila za brendiranje:
• Priprema i kvaliteta.
Kvaliteta je zakon, mada se pod pojmom kvalitete ne podrazumijeva isto za sve potrošače. Stoga je važno poduzeti temeljne pripremne radnje za izlazak na tržište, jer će vam konačno one uštedjeti velika sredstva i vrijeme. Priprema nekada traje i par godina. Potrebno je izvršiti barem minimalno istraživanje konkurencije i zahtijeva kupaca, kako bi se mogli prilagodili širem spektru lokalnih ukusa odnosno kako bi diferencirali u odnosu na konkurente. Tu se primjenjuju strategije pozicioniranja i ne treba ih preskočiti.
• Ime robne marke.
Opredijelite se za naziv koji je kratak i originalan. Najčešće je dovoljno da se u jednoj do dvije riječi iskaže sve. Ime treba jednostavno, ali zvučno, te lako za izgovor. Bilo bi dobro da upućuje na sam proizvod ili da asocira na njegovu korist odnosno porijeklo. Treba biti lako pamtljivo, a različito od drugih i sličnih imena. Neophodno je pravno ga zaštititi. Kad ste se već opredijelili za određeno ime, preostaje da ne odstupate od dosljedne primjene svoje robne marke i da svi ostali elementi komunikacije sa distributerima i potrošačima budu konzistentni po formatu i grafici.
• Vizualna prezentacija.
Grafička obrada i vizualna prezentacija su jedan od ključnih faktora uspjeha
proizvoda na tržištima Europe i svijeta. Našim strankama uvijek sugeriramo: kratko, upečatljivo, jasno, originalno i pregledno. Izrada logotipa, izbor originalnih boja kombiniranih s imenom i deklaracijom o zaštićenom zemljopisnom porijeklu bit će snažna poruka svakom kupcu. Idealan logotip mora jasno i bez zbunjivanja prikazati ime brenda, stoga treba biti jednostavan, ali upečatljiv.
Napraviti dobar logotip i ukupan jedinstveni neponovljiv grafički identitet zahtijeva veliki kreativni angažman i na tome ne treba štedjeti.
Etiketa, opis proizvoda, zemljopisnog terena, metode rada, pažljiv izbor teksta koji pišu stručnjaci ili pisci, font koji se lako čita, a vizualno je elegantan, sve su to naizgled detalji, ali detalji koje će kupac pogledati i u roku od nekoliko sekundi odlučiti hoće li ili ne kupiti proizvod. Papir treba biti ugodan na dodir, ambalaža atraktivna i neobična, sve treba ukazivati da je uložen trud i ljubav u izradi vašeg proizvoda iz Hrvatske, iz određene regije. Prethodno pogledajte proizvode koji su vaša neposredna konkurencija, a onda svoj proizvod učinite različitim i prepoznatljivim. Kada jednom zauzmete dobru grafičku i vizualnu liniju - ne mijenjajte ju.
• Promocija brenda.
Priprema terena za izvozni proizvod sa zaštićenim porijeklom najbolje se provodi promocijskim tehnikama u koje spadaju: publicitet u medijima, autorski članci o proizvodu i njihovo objavljivanje u specijaliziranim, stručnim i trgovačkim magazinima. Povjerenje u ovakve proizvode znatno raste kada o njima govori „neko treći”.
Klasične reklamne kampanje u zemljama u koje Hrvatska tradicionalno izvozi zahtijevaju izuzetno velike budžete i jedino su primjenljive ukoliko je vaša ciljana publika veoma velika, a istraživanjem ste utvrdili da je vaš proizvod pogodan da ih zadovolji.
• Proširenje brenda.
Nova linija i ekstenzija brenda treba se voditi tehnikama i metodama malih postepenih izmjena. Ukoliko vaš osnovni proizvod ima uspjeh kod kupaca, težite tome da i ostali vaši proizvodi asociraju na njega, izgledom, etiketom, bojama, pakiranjem. Kombiniranjem svih elemenata marketing miksa, zajedno sa dobro promišljenom cijenom, mudro izabranim distributerima i kanalima prodaje, donijet će vašem izvoznom aranžmanu garantiran uspjeh.
Razvoj brenda i brending
“Brand image”, koji se pamti, koristi jednostavne ideje. Realizacija podrazumijeva tehnike za kreiranje prepoznatljivog “brend” imena. Danas potrošači kupuju na tržištu u kom je sve, od automobila i računala, do brze hrane i vode, postalo roba. Suočeni sa izobiljem proizvoda koji su slični i po kvaliteti i po karakteristikama, potrošači svoju kupnju sve manje zasnivaju na atributima proizvoda, a sve više na njihovim brendovima. U stvari, brendovi su postali toliko značajni činioci u procesu donošenja odluke o kupnji, da se počinju vrednovati kao korporativna aktiva. Tako npr., Coca Cola brend vrijedi 84 milijarde dolara, što je fantastičnih 59% njihove tržišne vrijednosti.
Većina ljudi određene proizvode odabire ne samo zbog toga što zadovoljavaju osnovne potrebe za odijevanjem, transportom ili ishranom, nego i zbog toga što njihov brend garantira određenu kvalitetu i stil. Brend predstavlja skup svih asocijacija koje potrošač ima u odnosu na proizvod ili kompaniju. On obuhvaća reputaciju proizvoda, garancije koja kompanija pruža, kao i vrijednosti za koje se zalaže.
Snažan brend kupcima govori što mogu očekivati od nekog proizvoda, ali isto tako, većina brendova potiče potrošače da proizvode biraju i po karakteru ili određenom načinu i stilu života.
U jednom objavljenom članku pisalo je sljedeće: “U zadnjih pedeset godina gospodarska baza preokrenula se od proizvodnje ka potrošnji. Teži iz stanja racionalnosti u carstvo želja, sa objektivnog u subjektivno, u carstvo psihologije.”
Praktično to znači da je danas, više nego ikada, ključ uspjeha u bilo kojoj poslovnoj aktivnosti detaljno poznavanje i razumijevanje ljudskih emocionalnih potreba i želja. Korporacije širom svijeta polako prihvaćaju činjenicu da njihove šanse na tržištu ne zavise toliko od smanjenja troškova proizvodnje i povećanja profita, koliko od razvoja potpuno novih tokova prihoda zasnovanih na novim idejama. Tu je prije svega važna izgradnja jačih veza i odnosa proizvođača s potrošačima. To je prije odnos partnerstva, nego klasični zakon ponude i potražnje. Danas, baviti se marketingom, znači više se služiti psihološkim terminima nego statističkim formulama i grafikonima.
Najčešće upotrijebljene riječi u suvremenoj marketinškoj literaturi su “pozitivna reakcija“, “emocija“, “osjećaji“, češće nego riječi “proizvod“, “cijena“, “kvaliteta“.
Uvažavajući sve navedene komponente stvorit ćete brend pogodan za jaku promotivnu kampanju koja će osigurati da vaš proizvod dođe do ciljanih potrošača.
/kraj teksta ing. Željka Kovača/
srijeda, 04.05.2011.
HBOR PONOVO KREDITIRA POLJOPRIVREDNIKE
KAMATE OD 2, 3 i 4 posto
Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) nedavno je ponovo krenula sa kreditiranjem poljoprivrednih proizvođača.Tako je kreditiranje započela sa dva nova kreditna programa IPARD – Mjera 101 i Mjera 103 te kreditiranjem za Pripremu poljoprivredne proizvodnje.
Za HBOR kredite se ne provode natječaj već se programi provode bez natječaja.
Za potrebe poticanja razvitka poljoprivrede HBOR provodi sljedeće programe:
1. Program kreditiranja projekata kandidata za IPARD Mjeru 1.1. i Mjeru 1.2.
2. Program kreditiranja projekata kandidata za IPARD Mjeru 302.
3. Poljoprivreda i ujednačeni razvoj
4. Priprema poljoprivredne sezone
AD 1) Cilj Programa je kreditiranje projekata koji će se kandidirati za sufinanciranje sredstvima V. komponente Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) – Ruralni razvoj – tzv. IPARD programa, Mjere 1.1. i 1.2. – na način da se u okviru ovog programa kreditiranja financira cjelokupna investicija koja obuhvaća i to:
• dio Projekta koji će se kandidirati za IPARD program – prihvatljivi izdaci (50%, 55%, 60% odnosno 65% priznatih prihvatljivih izdataka sukladno IPARD pravilniku);
• dio Projekta koji nije moguće financirati povratom iz IPARD-a – (50%, 45%, 40% odnosno 35% priznatih prihvatljivih izdataka) i
• dio Projekta koji nije moguće kandidirati za IPARD program (kupnja stoke, trajna obrtna sredstva).
Financiraju se ulaganja u:
Mjera 1.1. Ulaganje u poljoprivredna gospodarstva u svrhu restrukturiranja i dostizanja standarda EU
A) Sektor mljekarstva (kravljeg), sektor govedarstva, sektor svinjogojstva, sektor peradarstva, sektor proizvodnje kokošjih jaja
B) B) Sektor voća i povrća
C) Sektor žitarica i uljarica
Mjera 1.2. Ulaganje u preradu i trženje poljoprivrednih i ribljih proizvoda radi
restrukturiranja i dostizanja standarda EU
A) Sektor mlijeka i mljekarstva:
B) Sektor mesa:
C) Sektor ribarstva:
D) Sektor prerade voća i povrća:
E) Sektor vinarstva
F) Sektor maslinarstva
Krediti za Mjeru 1.1. i Mjeru 1.2. namijenjeni su za ulaganja u:
I. Osnovna sredstva: - izgradnja/rekonstrukcija i opremanje građevinskih objekata,
staklenika, plastenika,
- mehanizacija, oprema i uređaji,
- specijalna vozila za prijevoz mlijeka i gnojiva,
- stoka i perad.
II. Trajna obrtna sredstva.
Korisnici kredita mogu biti:
• poslovne banke koje su s HBOR-om ugovorile suradnju na provođenju programa ili
• izravno trgovačka društva, obrtnici, fizičke osobe, zadruge
Krajnji korisnici kredita mogu biti fizičke i pravne osobe koje su sa Ravnateljstvom za tržišnu i strukturnu potporu u poljoprivredi Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja zaključile Ugovor o dodjeli sredstava iz IPARD programa.
Krajnji korisnici kredita u okviru Mjere 1.1. su poljoprivredna gospodarstva u skladu s odredbama Zakona o poljoprivredi (»Narodne novine«, broj 66/01 i 83/02), upisana u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava i obveznici PDV-a u privatnom i/ili mješovitom vlasništvu sa do 25% udjela državnog vlasništva.
Kamatna stopa je 2% godišnje za fizičke i pravne osobe u rangu mikro, malih i srednjih poduzetnika koji ulažu u poljoprivredu i/ili preradu poljoprivrednih proizvoda i pravne osobe u rangu velikih poduzetnika koji ulažu u poljoprivredu, a za ostale gospodarske subjekte kamatna stopa je 4% godišnje
AD 2) Cilj Programa je kreditiranje projekata koji će se kandidirati za sufinanciranje sredstvima V. komponente Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) – Ruralni razvoj – tzv. IPARD programa, Mjere 302. – na način da se u okviru ovog programa kreditiranja financira cjelokupna investicija (u daljnjem tekstu: Projekt) koja obuhvaća i:
• dio Projekta koji će se kandidirati za IPARD program – prihvatljivi izdaci sukladno Pravilniku o provedbi Mjere 302. „Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti“ unutar IPARD programa
• izdatke koji su dio Projekta, a koje nije moguće kandidirati za IPARD program (ostali izdaci).
Financirat će se ulaganja sukladno Pravilniku kako slijedi:
A) Ulaganja u sektoru ruralnog turizma
B) Ulaganje u sektoru tradicijskih obrta
C) Ulaganja u sektoru izravne prodaje
D) Ulaganja u sektoru slatkovodnog ribarstva
E) Ulaganja u sektoru usluga
F) Ulaganja u sektoru prerade na poljoprivrednim gospodarstvima
G) Ulaganja u sektoru proizvodnje gljiva
H) Ulaganja u sektoru obnovljivih izvora energije
Krediti u okviru Programa kreditiranja namijenjeni su za ulaganja u:
I Osnovna sredstva: - izgradnja/rekonstrukcija i opremanje građevinskih objekata,
- strojevi, oprema, alati i uređaji,
- računalna oprema uključujući i softver,
- čamci, brodice za ribolov,
- matično jato riba,
- stoka.
II Trajna obrtna sredstva.
Korisnici kredita za ulaganja u okviru Mjere 302. su fizičke i pravne osobe, u rangu mikro subjekata u sustavu PDV-a, i to:
o do 10 zaposlenih, i
o vrijednost aktive do 2,0 milijuna EUR ili godišnji promet do 2,0 milijuna EUR, i
o 100% u privatnom ili do 25% u državnom vlasništvu, odnosno u vlasništvu jedinica lokalne i/ili regionalne (područne) samouprave ili Grada Zagreba.
Korisnici kredita mogu biti fizičke i pravne osobe koje su sa Agencijom za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju zaključile Ugovor o dodjeli sredstava iz IPARD programa.
Korisnik kredita treba biti registriran u skladu s nacionalnim zakonodavstvom u sektorima: ruralni turizam, sektor prerade na poljoprivrednim gospodarstvima, izravna prodaja, slatkovodno ribarstvo, proizvodnja gljiva, obnovljivi izvori energije, usluga:
a) na početku ulaganja ako takvu djelatnost obavlja u trenutku podnošenja prijave na natječaj za dodjelu sredstava iz IPARD programa
b) na kraju ulaganja ako tu djelatnost ne obavlja u trenutku podnošenja prijave na natječaj za dodjelu sredstava iz IPARD programa
Korisnik kredita treba biti registriran u skladu s nacionalnim zakonodavstvom kod tradicijskih obrta na početku ulaganja.
Kamatna stopa je 2% godišnje.
AD 3) Cilj Programa je kreditiranje:
• gospodarskih subjekata na područjima posebne državne skrbi ili brdsko-planinskim područjima,
• poljoprivrede na svim područjima Republike Hrvatske.
Područja posebne državne skrbi utvrđena su Zakonom o područjima posebne državne skrbi.
U okviru Programa kreditiranja provodi se Operativni program za razvoj povrćarstva, Operativni program razvitka svinjogojske proizvodnje, Operativni program razvitka govedarske proizvodnje te Operativni program podizanja trajnih nasada.
Krediti su namijenjeni za ulaganja u:
• Osnovna sredstva:
- kupnja, priprema i uređenje poljoprivrednog i građevinskog zemljišta,
- kupnja strojeva, opreme i alata, rashladnih dostavnih vozila,
- podizanje dugogodišnjih nasada - voćnjaka, vinograda i maslinika,
- povrćarska i cvjećarska proizvodnja (plastenici, staklenici sa pratećom opremom, navodnjavanje i osiguranje vodo zahvata),
- nabava stoke, peradi i pčela - matično stado,
- marikultura i slatkovodno ribarstvo,
- izgradnja, dogradnja i preuređenje građevinskih objekata, hladnjača i skladišnog prostora,
- kupnja i izgradnja poslovnog prostora.
• Trajna obrtna sredstva
Iznos kredita namijenjen ulaganju u trajna obrtna sredstva može iznositi najviše do 15% iznosa kredita.
Iznos kredita namijenjen ulaganju u trajna obrtna sredstva u okviru Operativnog programa govedarske proizvodnje može iznositi najviše do 10% iznosa kredita.
Iznimno, udio kredita namijenjen ulaganju u trajna obrtna sredstva u okviru Operativnog programa za razvoj povrćarstva i Operativnog programa razvitka svinjogojske proizvodnje može iznositi do 30% iznosa kredita.
Oprema, strojevi, mehanizacija koja se nabavlja HBOR-ovim kreditnim sredstvima mora biti nova u slučaju kreditiranja velikih poduzetnika odnosno ne može biti starija od 5 godina.
Krajnji korisnici kredita mogu biti:
• trgovačka društva, ustanove, zadruge, obrtnici, poljoprivrednici i ribari koji ulažu na područja posebne državne skrbi ili brdsko-planinska područja,
• trgovačka društva, zadruge, obrtnici, poljoprivrednici i ribari na svim područjima Republike Hrvatske koji ulažu u ribarstvo ili poljoprivrednu djelatnost.
HBOR provodi ovaj program putem poslovnih banaka.
Najniži iznos kredita je 80.000,00 kn, a najviši 3.500.000,00 kn.
Iznimno visina kredita u okviru Operativnog programa razvitka svinjogojske proizvodnje iznosi:
• za sustav uzgoja prasadi do 6.520.000,00 kn
• za sustav za tov do 6.530.000,00 kn
• za sustav uzgoja prasadi i tov do 11.000.000,00 kn
• za izgradnju nukleus farmi do 9.600.000,00 kn
Iznimno visina kredita u okviru Operativnog programa razvitka govedarske proizvodnje iznosi:
• za izgradnju mliječnih farmi do 11.000.000,00 kn
• za izgradnju farmi
proizvodnog sustava krava-tele do 3.900.000,00 kn
• za izgradnju farmi za tov do 3.000.000,00 kn
HBOR u pravilu kreditira najviše do 100% predračunske vrijednosti investicije bez PDV-a.
Iznimno za krajnje korisnike kredita u okviru Operativnog programa za razvoj povrćarstva, Operativnog programa razvitka svinjogojske proizvodnje, Operativnog programa govedarske proizvodnje te Operativnog programa podizanja trajnih nasada može se kreditirati cjelokupni iznos ulaganja s PDV-om.
Krediti se odobravaju u kunama uz valutnu klauzulu.
Poček do 2 godine, iznimno 3 godine za dugogodišnje nasade,
Rok otplate do 12 godina uključujući i poček
Za kredite koji se odobravaju isključivo za nabavku strojeva, opreme i mehanizacije, rok otplate je 6 godina u što je uključeno i do 2 godine počeka.
Za kredite u okviru Operativnog programa razvitka svinjogojske proizvodnje i Operativnog programa razvitka govedarske proizvodnje, rok otplate je do 15 godina u što je uključeno i do 2 godine počeka.
Za kredite u okviru Operativnog programa podizanja trajnih nasada za podizanje novih nasada maslinika, rok otplate je do 15 godina u što je uključeno i do 5 godina počeka.
Kamatna stopa je 2 odnosno 4% godišnje ovisno o vrsti ulaganja i području ulaganja.
AD 4) Ovim programom kreditiraju se:
§ obrtna sredstva koja se koriste u okviru poslovanja za tekuću proizvodnju (kupnja sirovina, repromaterijala i ostalog materijala za proizvodnju u poljoprivredi)
§ obrtna sredstva koja se koriste za otkup poljoprivrednih proizvoda.
Poslovne banke mogu plasirati kredite krajnjim korisnicima kredita za cjelokupni ciklus od pripreme poljoprivredne proizvodnje do naplate isporučenih proizvoda.
HBOR provodi ovaj program putem poslovnih banaka. Dokumentirani zahtjevi za kredit podnose se poslovnim bankama.
Krajnji korisnici kredita su: fizičke i pravne osobe (OPG-i u sustavu PDV-a, obrti, trgovačka društva, zadruge), u rangu mikro, malih ili srednjih poduzeća.
Kamatna stopa iznosi 3% godišnje
nedjelja, 01.05.2011.
CODEX ALIMENTARIUS
PROF. DR. MARIJAN JOŠT:
ZAHVALJUJUĆI GLOBALIZACIJI I NOVOM SVJETSKOM
PORETKU NESTAJU ZNANJA MALIH NARODA !
Kada je prije tri mjeseca u Hrvatskoj u opticaju bio meil koji je pozivao na potpisivanje peticije, a trebalo je – stajalo je u meilu – 35 milijuna potpisa , PROTIV Codex Alimentariusa – dr. MARIJAN JOŠT , profesor genetičar i oplemenjivač sjemena s Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima, koji je već nekoliko godina u mirovini, napisao je na meil poduži tekst o razlozima, smislu i svrsi CODEX ALIMENTARIUS-a, napisao je u kakvoj je vezi Alimentarius s kemijskom, farmaceutskom, biotehničkom, medicinskom i poljoprivrednom industrijom, potvrdio je da Codex prihvaća GMO hranu, osvrnuo se na razmišljanje nekih znanstvenika o potrebnom broju ljudi koji žive na zemlji, iznio imena nekih kompanija koje kontroliraju svjetsko tržište sjemena, agokemikalija i svjetsko tržište lijekoviuma , itd.
Koristim priliku da taj tekst dr. Jošta ponudim na čitanje sa svrhom boljeg razumijevanja problema koje sa sobom nosi stupanje na snagu Direktive 2004/24/EC sa 30. travnjem 2011. Tom će direktivom u zemljama EU biti onemogućena prodaja lijekova tradicionalne medicine baziranih na ljekovitom bilju. (pogledati blog na datum 29.4. 2011.)
Dr. Jošta osobno poznajem više godina, što je samo drugi način da kažem da se dr. Joštu može vjerovati, bez obzira koliko ovaj tekst može, širokoj populaciji koja se ne bavi znanošću, zvučati nevjerojatno, gotovo apstraktno.
DR.MARIJAN JOŠT OVAKO ZAPOČINJE SVOJ TEKST:
Kada sam o ovoj poruci (misli se na poruku prikupljanja potpisa op.a.) razgovarao s poznanicima, sa zaprepaštenjem sam utvrdio da nemaju baš nikakve spoznaje o ovom zakonu. Kako velika većina od vas koji čitate ovaj tekst također nema osnovne informacije o Codex Alimentariusu odlučio sam početi ovako:
Hrvatski zavod za norme na svojoj web stranici http://www.hzn.hr/codex.html
iznosi slijedeće:
"Codex Alimentarius u doslovnom prijevodu s latinskog znači 'zakon o hrani', a obuhvaća niz općih i posebnih normi za sigurnost hrane (Codex Standards). Njegov cilj je zaštita zdravlja potrošača i osiguravanje poštenih postupaka u trgovini hranom. Hrana koja se stavlja na lokalno tržište ili izvoz mora biti sigurna i dobre kvalitete, ne smije prenositi organizme koji uzrokuju bolest životinja ili biljaka."
Codex uključuje opće standarde: označavanja hrane; higijene hrane; aditiva u hrani; zagađenja hrane; rezidue pesticida i veterinarskih kemikalija; procedura utvrđivanja sigurnosti hrane koja sadrži GMO; higijena hrane i metode uzorkovanja.
DRUGA STRANA MEDALJE
No oni sa nešto većim životnim iskustvom dobro znadu da stvari i nisu uvijek onakve kakvim se pokušavaju prikazati. No Codex Alimentariusa ima i drugu stranu medalje. Codex Alimentrius nije zdravstvena komisija, nego komisija za trgovinu. Prioritet Codexa jest ostvarenje interesa multinacionalnih korporacija za proizvodnju hrane i lijekova, a ne dobrobit i zdravlje potrošača. Umjesto da štiti interese potrošača, Codex Alimentarius zastupa interese ogromnih korporacija, poput Monsanta, Bayera, Syngente i dr.
Codex Alimentarius je u stvari politički ekvivalent priručnika iz toksikologije, jer potvrđuje i promovira promet i konzumaciju hrane tretirane pesticidima i hormonima, hrane koja sadrži GMO, ozračene hrane, te posredno sintetskih lijekova, na štetu onih prirodnih.
Ideja o zakonski reguliranoj sigurnosti hrane začeta je još 1893. za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, ali nije ostvarena. Ideja se počela ostvarivati tek kada je, nakon osmogodišnje robije, na slobodu pušten Fritz te Meer, prije i za vrijeme II svjetskog rata predsjednik njemačke korporacije I.G. Farben. Ova je korporacija nastala 1925. spajanjem nekoliko njemačkih farmaceutskih i kemijskih tvrtki, među ostalima BASF, Bayer, Hoechst, Agfa i dr. Tijekom II svjetskog rata ovaj je gigant, pored ostalog za njemačku vojsku proizvodio sintetsko gorivo i gumu, te bojne otrove, a zatvorenici Auschwitz-a poslužili su mu kao pokusni kunići za testiranje novih lijekova. Nakon završetka rata većina direktora IG Farben-a osuđena je kao ratni zločinci na kazne zatvorom od 1-8 godina, a korporacija I.G. Farben raspala se na tvrtke od kojih je nastala. (No zanimljivo je da proces dezintegracije do sada još nije završen, tako da korporacija I.G. Farben na papiru postoji i danas.)
S idejom: "Tko vlada hranom, vlada čitavim svijetom." bivšem političkom zatvoreniku i ratnom zločincu nije bilo teško zadobiti neke utjecajne predstavnike farmaceutske industrije i preko UN-a pokrenuti ideju o stvaranju zakonskih propisa koji će regulirati promet hranom. Povjerenstvo Codexa Alimentariusa osnovale su 1961. Međunarodna organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO), te Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), a u okrilju Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i Ujedinjenih naroda (UN). Stotinu sedamdeset dvije države su članice povjerenstva Codexa, iako nema obaveze da pojedina zemlja prihvati taj zakon, pa bila ona članica drugih međunarodnih organizacija. Značajno je objašnjenje: Iako Codex Alimentarius norme nisu obvezne, vrlo su važne jer se temelje na 'čistoj znanosti'. Tekst Codex Alimentariusa tiskan je na: arapskom, engleskom, francuskom i španjolskom jeziku.
Zanimljivo je da lijekovi ne podpadaju pod Codex, dok su nutrienti (vitamini, minerali) i ljekovito bilje razvrstani kao hrana koju Codex regulira svojim propisima.
ŠIROKA NEINFORMIRANST O CODEX ALIMENTARIUS-u !
Provodeći malu anketu, ostao sam zapanjen spoznajom koliko intelektualaca nije čulo, niti imalo ikakvu spoznaju o tom zakonu.
U demokratskim sustavima jedino se tako, donošenjem prijepornih zakona potiho i iznenada, može izbjeći burna reakcija naroda, reakcija koja zakonodavcu donosi niz dodatnih problema. Dakle, oni iza Codexa upravo su htjeli da ja i vi ne budemo informirani na vrijeme, kako ne bismo stigli pružiti otpor.
A zašto pružiti otpor? Zato što je ova golema birokratska mašinerija od 27 komiteta nadzirana i u službi 'pet velikih': farmaceutske, kemijske, biotehnološke i poljoprivredne industrije, te medicine, spremnih da ugroze naše zdravlje i živote. Zašto?
Problem populacijske eksplozije sve je naglašeniji. Jasno je da, ako se ljudska vrsta nastavi razmnažati ovim tempom, uskoro na zemlji neće biti dovoljno hrane. Stoga se pojavljuju različite ideje za rješenje ovoga problema, da spomenem samo jednu, onu za koju ne možete povjerovati da je nastala u glavi ljudskog bića: Američki znanstvenik, zoolog dr. Eric R. Pianka sa Sveučilišta u Teksasu, travnja 2006. u Akademiji znanosti održao je predavanje; njegova ideja je da se pomoću zrakom širenog ebola virusa zatre/usmrti 90% ljudske populacije. Po njemu ljudsku populaciju na kugli zemaljskoj treba svesti na 500 milijuna.
A ŠTO, OSIM BRIGE O POVEĆANJU VLASTITOG PROFITA, RADI FARMACEUTSKA INDUSTRIJA?
Danas većina ljudi u dobi nakon 50 godina dnevno uzima barem jedan od liječnika propisani lijek, a već deset godina poslije uzimaju u prosjeku šest lijekova dnevno. Jesu li ti lijekovi stvarno nužni za poboljšanje zdravstvenog stanja pacijenta, drugo je pitanje. Tu se može postaviti i pitanje etičke odgovornosti liječnika koji te lijekove propisuje.
Samo u SAD-u svake godine umire 106 tisuća ljudi od lijekova dobivenih po liječničkom receptu, a povrh toga još 150 tisuća ljudi umire od drugih liječničkih pogrešaka. U zadnjem desetljeću prošlog stoljeća 7.8 milijuna ljudi umrlo je zbog pogrešne dijagnoze i pogrešnog liječenja.
Statistika govori da je farmaceutska industrija bila djelotvornija u gašenju ljudskih života od američke vojske, prometnih nesreća, policije i terorista zajedno.
Širom svijeta, demencija je danas najbrže rastući zdravstveni poremećaj na koji npr. u SAD-u otpada trećina troškova za lijekove. Valja očekivati je da će svaki četvrti stanovnik svijeta u starosnoj dobi od 80 godina biti žrtva te bolesti. Ovaj ogromni problem, koji je stvoren uz pomoć farmaceutske industrije, posljedica je odbijanja moderne medicine da tijelo promatra kao cjelinu.
Farmaceutska industrija plete paukovu mrežu. Danas svaki odrasli amerikanac ima potvrdu o 33 obvezna cijepljenja. Bez te potvrde ne može upisati fakultet niti dobiti posao. Pa i u nas, u Hrvatskoj zakonom je propisano obvezno cijepljenje protiv hepatitisa-B, a o prošlogodišnjem skandalu sa cjepivom protiv svinjske gripe da i ne govorim. Možda će se u bližoj ili daljoj budućnosti početi provjeravati razlozi zašto su ta cijepljenja naši ministri zdravstva tako zdušno zastupali.
Zašto posvećujem ovaj tekst svojoj sto-godišnjoj majci?
Želio bih vam predstaviti ženu koja ne uzima niti jedan od liječnički propisanih sintetskih lijekova, liječi se ljekovitim biljem koje raste na našem području i još uvijek prakticira neke lakše fizičke vježbe. Pokretna je i vitalna, čita časopise, gleda televiziju i raspravlja o svim tekućim problemima našega društva. Sve to zahvaljujući ljekovitom bilju koje Codex Alimentarius želi zabraniti.
Da ispričam samo jednu anegdotu: ljeti, prije nekoliko godina, jedna je osa nehotice uletjela pod moje naočale i onako uplašena ubola me pod oko. Sutradan sam imao predavanje studentima i prva pomisao bila mi je kako ću izaći za katedru sa natečenim licem i zatvorenim okom. Pomogla mi je majka koja se zatekla u blizini. Po njenom savjetu mjesto uboda tretirano je svježim biljnim sokom zdrobljenog lista uskolisnog trputca (Plantago lanceolata) i melise (Melissa officinalis). Nevjerojatno, ali istinito: svaka bol od uboda nestala je za petnaestak sekundi, a idući dan nije bilo otekline, već samo mala crvena točkica na mjestu uboda. To je znanje koje danas nemaju liječnici.
Jedan istraživač amazonskih prašuma, upoznavši život plemena koja nikada nisu imala kontakt sa zapadnom civilizacijom i njihov način liječenja, napisao je: "Smrt šamana gubitak je kao kad izgori jedna biblioteka." To samo potvrđuje strašnu istinu, koju sam našao u Izvješću Dag Hammarskjöld Fundation (Uppsala) i Rural Advancement Fundation International (Winnipeg, 2001): "Mi smo prva generacija ljudskog roda koja će izgubiti više znanja nego što će ga stvoriti." Naša je civilizacija prepotentno uvjerena u svoja znanstvena dostignuća upitne vrijednosti, a zahvaljujući globalizaciji i 'novom svjetskom poretku' nestaju znanja malih naroda, znanja skupljana desecima tisuća godina.
Koliko je farmaceutika primamljivo područje govori činjenica da je i Hrvatska platila svoj ceh: prodan je istraživački Institut Plive, zajedno sa 150 zaposlenih doktora znanosti (koja je vrijednost njihovog školovanja?), za koji je tada predsjednik Mesić u prigodi otvaranja godinu dana ranije rekao, da je to najveće ulaganje u znanost Republike Hrvatske, a tako smo ga se lako riješili. Što još dodati?
Možda ovo: pisac John Braithwoite je 1984. napisao i tiskao knjigu: "Corporate Crime in the Pharmaceutical Industry". Da spriječi objavljivanje istine o farmaceutskoj industriji, ta je industrija otkupila i uništila cijelu nakladu tiskane knjige.
Codex Alimentarius nije obavezan, ali, ako na području hrane dođe do sudskog spora s drugom zemljom koja je prihvatila Codex, ta zemlja gotovo automatski dobiva spor. Mehanizam je razrađen i perfidan do najsitnijeg detalja.
Dakle nekoj državi preostaje da bude osuđena na teške financijske kazne, ili da dopusti uvoz hrane onečišćene pesticidima, hrane koja sadrži GMO i rezidue hormona, hrane koja je zračena itd.
Zamjerka javnosti jest da Codex Alimentarius propisuje pravila stvorena da služe interesu globalnog agro biznisa, podcjenjujući prava malog farmera i potrošača.
DONOŠENJE ODLUKA UTEMELJENO JE
NA ZNANSTVENIM DOKAZIMA
Povjerenstvo Codex Alimentariusa ne radi samostalne znanstvene procjene, već se oslanja na mišljenja stručnih znanstvenih tijela koja za pojedina pitanja sazivaju FAO i WHO. Ta stručna tijela su: Zajednički FAO/WHO stručni odbor za aditive u hrani (JECFA), ... za zaostatke pesticida (JMPR) i ... za procjenu mikrobiološkog rizika (JEMRA).
Godine 1996., vjerojatno temeljem takvih znanstvenih procjena, njemačka delegacija predlaže zabranu biljnih lijekova, vitamina i minerala. Brojni protesti javnosti odgodili su primjenu. Moguće je da pojedine zemlje reguliraju ove tvari kao lijekove, te ih tako izuzmu iz djelokruga Codexa. FAO i WHO tvrde da je nakana zaustaviti prekomjerno (štetno?) uzimanje tih dodataka prehrani.
Istovremeno neke od najopasnijih kemikalija (pesticida) koje je zabranilo 176 zemalja svijeta prihvaća Povjerenstvo Codexa. Među njima su: aldrin, klordan, dieldrin, endrin, heksaklorobenzen, mireks i pentaklorofenol. Sve redom uzročnici raka dojke, testisa, prostate, uzročnici bolesti živaca, jetre, žuči, krvi, imunosnog sustava itd. Jesu li to odluke utemeljene na čistoj znanosti?
Codex Alimentarius prihvaća hranu koja sadržava GMO, mlijeko dobiveno uz pomoć rekombinantnog goveđeg hormona rasta (rBGH), primjenu kojeg su zabranile sve zemlje svijeta, osim SAD-a, ozračenu hranu - sve to kao hranu koja se ne razlikuje od dosada uobičajene, prirodne hrane pa ne treba biti posebno označena. Dakle nema šanse da takvu hranu prepoznamo i izbjegnemo pri kupnji.
Ako neka zemlja zaustavi uvoz takve hrane, krši pravila WTO-a i automatski je osuđena na plaćanje kazne (što se EU već dogodilo s GMO hranom).
Jeli to scenario za kontrolu populacijskog prirasta na zemlji?
Tko će preživjeti? Samo bogati koji će si moći osigurati dobavu ekološki proizvedene, pesticidima neonečišćene hrane.
Hoćemo li glumiti ljudske ovce koje čuva vuk, ili ćemo se boriti za pravo na zdravlje, pravo na život?
Možemo li išta učiniti? Možemo i moramo. Jedan od načina borbe je informiranje građanstva i potpisivanje peticije.
No moram skrenuti pozornost, peticija koja je na internetskoj adresi http://www.grammasintl.com/html/products/campaigns.asp odnosi se samo na građane Velike Britanije i hrvatski potpis se ne računa kao glas. Dakle, po uzoru na ovu bilo bi potrebno pokrenuti sličnu peticiju u Hrvatskoj. Tko bi to trebao pokrenuti? Tu je široko polje rada nevladinih organizacija i toplo se nadam da će upravo mladi iz tih organizacija biti na čelu akcije.
Činjenice:
* Deset sjemenskih kompanija kontrolira 67% svjetskog tržišta sjemena pokrivenog patentom. (Monsanto 23%, DuPnt 15%, Syngenta 9%, Limagrain 9%, Land O'Lakes 4% itd.)
* Deset proizvođača agrokemikalija kontrolira 89% svjetskog tržišta. (Bayer 19%, Syngenta 19%, BASF 11%, Dow AgroSciences 10%, Monsanto 9% itd.)
* Deset farmaceutskih korporacija kontrolira 55% globalnog tržišta
lijekovima. (Pfizer, GlaxoSmithKline, Sanofi-Aventis, Roche, AstraZeneca itd). Četiri najveća proizvođača cjepiva kontroliraju 91.5% svjetskog tržišta. Istovremeno o zdravlju 70% svjetske populacije brinu se lokalni liječnici koristeći lokalne lijekove.
Izvor: Who Owns Nature. ETC group, 2008. / kraj teksta prof. dr. Marijana Jošta
| < | svibanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Travanj 2024 (32)
Ožujak 2024 (33)
Veljača 2024 (32)
Siječanj 2024 (31)
Prosinac 2023 (33)
Studeni 2023 (31)
Listopad 2023 (32)
Rujan 2023 (31)
Kolovoz 2023 (31)
Srpanj 2023 (27)
Lipanj 2023 (26)
Svibanj 2023 (24)
Travanj 2023 (19)
Ožujak 2023 (35)
Veljača 2023 (26)
Siječanj 2023 (28)
Prosinac 2022 (31)
Studeni 2022 (28)
Listopad 2022 (32)
Rujan 2022 (21)
Kolovoz 2022 (17)
Srpanj 2022 (28)
Lipanj 2022 (28)
Svibanj 2022 (33)
Travanj 2022 (26)
Ožujak 2022 (32)
Veljača 2022 (28)
Siječanj 2022 (28)
Prosinac 2021 (29)
Studeni 2021 (12)
Listopad 2021 (30)
Rujan 2021 (28)
Kolovoz 2021 (33)
Srpanj 2021 (33)
Lipanj 2021 (30)
Svibanj 2021 (31)
Travanj 2021 (34)
Ožujak 2021 (33)
Veljača 2021 (28)
Siječanj 2021 (32)
Prosinac 2020 (33)
Studeni 2020 (30)
Listopad 2020 (31)
Rujan 2020 (30)
Kolovoz 2020 (29)
Srpanj 2020 (30)
Lipanj 2020 (32)
Svibanj 2020 (28)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga AgroPolitika
Poljoprivreda i sve njene grane, stanje i problemi, poljoprivreda vođena državnom politikom i politikom resornog ministarstva, prilagodba politikama EU
----------------------------------------
Na dan 14. siječanja 2013. stari BROJAČ POSJETA na kome sam tada imala broj 37829, zamijenila sam novim brojačem koji sada registrira broji posjeta na blog i broj pregleda tekstova na blogu.
GODINE 2013. TOČNIJE OD 14. SIJEČNJA, KADA SAM PROMIJENILA BROJAČ ULAZA NA BLOG AGROPOLITIKA, DO 1. SIJEČNJA 2014. BROJAČ JE REGISTRIRAO 23 853 ULAZA.
BROJAČ PREGLEDA BLOGA REGISTRIRAO JE 37 182 PREGLEDA TEKSTOVA.
Brojač posjeta 12. veljače 2015.;
broj pregleda 64 387
broj posjeta 43 836
Blog AgroPolitika otvorila sam 31.12. 2007. godine. Dana 17. siječnja 2013. objavila sam 330. tekst .
Dana 21.studenog 2014. objavila sam 634 tekst.
Dana 12. veljače 2015. objavila sam 693 tekst.
Fotografije uz tekstove koje su objavljene na blogu
nastale su mojim fotografiranjem u 99,%. Samo nekoliko objavljenih fotografija nisu moje snimke.
Dana 21. travnja 2016. objavila sam 992 tekst
Istiga dana brojač posjeta bilježio je broj 61 200
Dana 1. 1. 2017. godine:
broj pregleda: 96964
broj posjeta: 70747
S 1. svibnjem 2017. u Hrvatskom novinarskom društvu stavila sam moj novinarski status u mirovanje. Razlog tome je moja odluka da novac za život koji ne mogu zaraditi u novinarstvu zaradim u turizmu tijekom turističke sezone. Dakako da ću pisti i dalje u vrijem kada radim u turizmu, ali vjerojtno rijeđe. Nakon 25 godina novinarskog pisanja ne mogu tek tako prestati pisati, posebno ne kada vidim dobru temu.
Slijedom prethodne informacije objavljujem da sam u članstvu Hrvatskog novinarskog društva ponovo od 1. studenog 2017. godine.
Dana 1.8. 2018. broj posjeta na blogu bio je 90 055 , a broj pregleda 119 000 .
NAKON 66 DANA PONOVO JE USPOSTAVLJEN BROJAČ NA BLOGU. BROJENJE POSJETA I PREGLEDA BLOGA NASTAVLJENO JE OD BROJA OD KOJEG JE BROJAČ BIO UKLONJEN, DAKLE POSJETE NA BLOG BROJIM OD BROJA 90 055, A PREGLED BLOGA OD 119 000. Margareta Zouhar Zec
Autorica bloga:
Margareta Zouhar Zec novinarka
članica Hrvatskog novinarskog društva
redni broj HND iskaznice 3048
meil:
margareta.zouhar@zg.t-com.hr
----------------------------------------
Linkovi
MPS.HR
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja
MRRSVG.HR
Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva
BROJAČ PREGLEDA
who is online counter blog counter